

Proces usvajanja deteta u Srbiji: koraci, uslovi i pravne procedure
Proces usvajanja dece u Srbiji je složen i zahteva niz koraka, uključujući procenu podobnosti usvojitelja I provere kako se dete prilagođava procesu.
Godišnje se u Srbiji usvoji oko 100-150 dece, a procenat odbijenih zahteva se kreće oko 30%. Zato ovom procesu ne treba pristupiti olako i svako ko je zainteresovan za usvajaje deteta treba pažljivo da razmotri da li ispunjava sve potrebne uslove.
Treba da znate da i nakon usvajanja Institucije redovno prate dete da bi osigurale njegovu dobrobit i prilagođavanje u novoj porodici, a to uključuje posete socijalnih radnika i periodične izveštaje.
Koje uslove moraju da ispune roditelji da bi usvojili dete?
Usvajanje deteta u Srbiji podrazumeva ispunjavanje nekoliko uslova.
Pre svega, potencijalni usvojitelji moraju biti punoletni građani Srbije sa stalnim prebivalištem u zemlji.
Drugo, mora da postoji minimalna starosna razlika od 18 godina između usvojitelja i deteta, ali maksimalna razlika ne sme biti veća od 45 godina.
Takođe, proverava se finansijsko stanje potencijalnih usvojitelja kako bi se osigurala njihova sposobnost da pruže adekvatne uslove za život i odrastanje deteta. To znači da socijalne službe procenjuju stabilnost prihoda, stambene uslove, kao i ukupnu sposobnost usvojitelja da se brinu o detetu.
Roditelji će u procesu usvajanja deteta morati da prođu i kroz psihološke procene i zdarvstvene testove kako bi nedvosmisleno dokazali jaku motivaciju za reoditeljstvom, sposobnost da se o detetu brinu i pruže mu odgovrajuće vaspitanje.
Ukratko, nestabilni prihodi, neadekvatni stambeni uslovi, zdravstveni problemi, ili prošlost koja n abilo koji način ukazuje na nepodobnost za roditeljstvo, mogu negativno da utiču na konačni odgovor socijalnih službi.
Bračni parovi imaju prednost prilikom usvajanja dece.
Jedna osoba može usvojiti dete, ali realnost je da su šanse značajno manje u poređenju sa bračnim parovima.
Prednost se daje bračnim zajednicama zbog percepcije stabilnosti i podrške koju mogu pružiti dvoje roditelja. Bračna zajednica generalno ima veće šanse za odobrenje u odnosu na vanbračnu, jer je zakonodavni okvir tradicionalno naklonjen formalnim zajednicama. Međutim, parovi u dugotrajnim i stabilnim vanbračnim zajednicama takođe imaju šansu za usvajanje, ali moraju dodatno dokazati stabilnost svoje veze.
Kada je u pitaju osoba koja nije ni u kakvoj vrsti zajednici šansa za usvajanje i dalje postoji pod uslovom da ispunjava sve potrebne kriterijume. Uspeh zavisi od demonstrirane sposobnosti da pruže stabilno i podržavajuće okruženje za dete, kao i od toga da li mogu nadomestiti prednosti koje dolaze s postojanjem dvoje roditelja.
Stoga, osobama koje nisu u bračnoj ili vanbračnoj zajednici je važno da se dodatno pripreme i pruže jake dokaze o svojoj spremnosti i sposobnosti za roditeljstvo.

Koja je procedura za usvajanje deteta?
Ako ispunjavate sve navedene uslove i smatrate da biste bili sposobni da pružite odgovarajuću negu i pažnju detetu, proces usvajanja deteta u Srbiji započinje obraćanjem nadležnom centru za socijalni rad. Procedura je detaljna i uključuje nekoliko koraka, kako bi se osiguralo da je dete smešteno u najpogodniju porodicu.
Prvi korak: Obratite se centru za socijalni rad
Centri za socijalni rad su glavni organi nadležni za sprovođenje postupka usvajanja. Prvi korak je podnošenje zahteva za usvajanje. U tom zahtevu treba da navedete vaše lične podatke, motive za usvajanje, kao i osnovne informacije o vašoj porodičnoj i finansijskoj situaciji.
Procena podobnosti
Nakon podnošenja zahteva, centar za socijalni rad će započeti proces procene vaše podobnosti kao potencijalnog usvojitelja. Ovaj proces uključuje razgovore sa socijalnim radnicima, psihološke procene, kao i posete vašem domu kako bi se procenili stambeni uslovi.
Potrebna dokumentacija
Tokom postupka, biće potrebno da dostavite sledeće dokumente:
- Izvod iz matične knjige rođenih
- Uverenje o državljanstvu
- Uverenje o prebivalištu
- Venčani list (ako ste u braku)
- Potvrdu o zdravstvenom stanju
- Potvrdu o zaposlenju i prihodima
- Uverenje da se ne vodi krivični postupak protiv vas
- Pisane preporuke ili izjave drugih ljudi o vašem karakteru i sposobnostima za roditeljstvo
Edukacija i priprema
Mnogi centri za socijalni rad nude edukativne programe za potencijalne usvojitelje. Ovi programi su dizajnirani da vas pripreme za izazove i odgovornosti koje dolaze s usvajanjem deteta.
Spajanje sa detetom
Nakon što je vaša podobnost potvrđena, započinje proces "matching-a", gde se traži dete koje najbolje odgovara vašem profilu i obrnuto. Socijalni radnici će vas obavestiti kada se nađe odgovarajuće dete, i biće organizovani susreti kako biste se upoznali.
Pravni postupak
Kada se postigne dogovor i kada se utvrdi da su uslovi za usvajanje ispunjeni, pokreće se pravni postupak pred nadležnim sudom. Sud će razmotriti sve dokaze i doneti odluku o usvajanju.
Post-usvajanje
Nakon što sud donese odluku o usvajanju, proces još uvek nije potpuno završen. Centri za socijalni rad nastavljaju da prate situaciju u novoj porodici kako bi osigurali da se dete dobro prilagođava i da se poštuju njegova prava i potrebe. Ova faza može uključivati redovne posete i razgovore sa detetom i usvojiteljima.

Koje dete može biti usvojeno i da li roditelji mogu da biraju?
U Srbiji, usvojiti se može dete koje ispunjava određene uslove propisane Zakonom o porodičnim odnosima. Da bi dete bilo usvojeno, mora ispunjavati sledeće kriterijume:
- Dete bez roditeljskog staranja: Dete mora biti bez roditeljskog staranja, što znači da su mu roditelji preminuli, nepoznati, lišeni roditeljskog prava, ili su dali pristanak na usvojenje.
- Saglasnost roditelja: Ako su roditelji poznati i imaju roditeljska prava, moraju dati pismenu saglasnost za usvajanje, osim u slučajevima kada su lišeni roditeljskog prava.
- Saglasnost deteta: Dete starije od 10 godina mora dati svoju saglasnost za usvajanje. Njegovo mišljenje se uzima u obzir iako nije odlučujuće.
Što se tiče mogućnosti biranja deteta, potencijalni usvojitelji mogu izraziti želje i preferencije u vezi sa polom i starosnom dobi deteta. Međutim, krajnja odluka o dodeli deteta zavisi od centara za socijalni rad, koji će se truditi da pronađu najbolji mogući spoj između deteta i usvojitelja, uzimajući u obzir najbolje interese deteta. To znači da se preferencije usvojitelja uzimaju u obzir, ali ne garantuju ispunjenje svih želja.
Da li je moguće odustati od usvojenja nakon što je ono sprovedeno?
U praksi se dešavalo da neki roditelji nakon usvojenja dobiju ideju “vraćanja deteta”. Ovo je jedan od razloga zašto su pishološke procene toliko detaljne, ali do izuzetaka uvek dođe. Ukoliko imate I najmanje nedoumice treba da znate da je usvojenje pravno trajno i ne može se poništiti na osnovu volje usvojitelja.
Kada dete bude usvojeno, usvojitelji preuzimaju sva roditeljska prava i obaveze i tretiraju se kao biološki roditelji. Odustajanje od roditeljskih prava i obaveza, što podrazumeva "vraćanje" deteta, nije pravno dozvoljeno i nije opcija u okviru zakonskog sistema usvojenja.
Međutim, u slučaju ozbiljnih problema ili situacija u kojima roditelji smatraju da više nisu u stanju da se brinu o detetu, mogu se obratiti centru za socijalni rad. Centar za socijalni rad može pružiti pomoć, savetovanje i podršku porodici, a u ekstremnim slučajevima može inicirati postupak za premeštanje deteta u drugo hraniteljsko ili starateljsko okruženje, uvek u skladu sa najboljim interesom deteta.
Šta se događa sa starteljstvom u slučaju razvoda?
Razvod roditelja usvojenog deteta ne može automatski rezultirati oduzimanjem deteta. Sud će u postupku razvoda procenjivati najbolji interes deteta pri donošenju odluka o starateljstvu, kontaktima sa roditeljima i alimentaciji. Oduzimanje deteta od roditelja dolazi u obzir samo u izuzetnim situacijama kada se utvrdi da roditelji nisu sposobni da se adekvatno brinu o detetu ili ako su ugroženi njegovi najbolji interesi.
Da li je alimentacija obavezna ako se roditelji usvojenog deteta razvedu?
obaveza plaćanja alimentacije postoji i kada se roditelji usvojenog deteta razvedu. Kada roditelji usvoje dete, oni preuzimaju sve pravne i moralne obaveze prema tom detetu, isto kao da su njegovi biološki roditelji. Ovo uključuje i obavezu izdržavanja deteta u slučaju razvoda.
Ako se roditelji usvojenog deteta razvedu, sud će doneti odluku o starateljstvu i visini alimentacije, vodeći se najboljim interesom deteta. Jedan roditelj će verovatno biti određen kao roditelj sa kojim dete živi (staratelj), dok će drugi roditelj imati obavezu plaćanja alimentacije.
Zakonska regulativa u Srbiji nalaže da roditelj koji ne živi sa detetom mora doprinositi izdržavanju deteta do njegove punoletnosti, a u nekim slučajevima i duže (ako dete nastavi školovanje ili je nesposobno za rad). Iznos alimentacije se određuje na osnovu finansijskih mogućnosti roditelja i potreba deteta.
Ukratko, usvajanje deteta ne menja obaveze roditelja prema detetu, uključujući obavezu plaćanja alimentacije u slučaju razvoda. Sud će osigurati da dete dobije potrebnu podršku od oba roditelja.
Zaključak
Ukraktko, da sumiramo:
Usvajanje deteta u Srbiji je složen proces koji zahteva ispunjavanje strogo definisanih uslova i prolazak kroz detaljnu proceduru.
Potencijalni usvojitelji moraju dokazati finansijsku stabilnost, adekvatne životne uslove i psihološku spremnost za roditeljstvo. Procedura uključuje podnošenje zahteva, procenu podobnosti, edukaciju i pravni postupak.
Iako usvojitelji mogu izraziti preferencije, konačna odluka se donosi u najboljem interesu deteta. Proces se nastavlja i nakon usvajanja kroz redovno praćenje prilagođavanja deteta.
Mateja je diplomirao na Filozofskom fakultetu sa specijalizacijom iz filozofije prava. To mu je pomoglo da postane iskusni novinar sa produbljenim razumevanjem pravnih tema koje povezuje sa pravnim principima i sa aktuelnim pitanjima dana.